Priprema Pacijenata
I Česta Pitanja
Važnost laboratorijske dijagnostike
Ukoliko pacijent nema zdravstvenih tegoba, preporuka je da se krvna slika, pregled urina i osnovne biohemijske analize (glukoza, holesterol, trigliceridi, urea, kreatinin, mokraćna kiselina, bilirubin, AST, ALT, ALP, gvoždje, itd.) iz preventivnih razloga rade jednom godišnje. Te analize će poslužiti ljekaru da prati zdravstveno stanje pacijenta. Ukoliko pacijent ima zdravstvenih tegoba, tada ljekar, po potrebi, upućuje pacijenta u laboratoriju sa uputom koji sadrži analize koje se trebaju uraditi.
Krvna slika obuhvata određivanje krvnih elemenata: leukocita (bijelih krvnih zrnaca) i leukocitne formule (limfociti, granulociti, monociti, eozinofili), eritrociti (crvena krvna zrnca), trombociti (krvne pločice), hemoglobin, vrijednost hematokrita i specifični parametri vezani za eritrocite kao što su MCV, MCH i MCHC. Rezultati krvne slike mogu otkriti anemiju, upalne procese, poremećaje zgrušavanja krvi, kao i niz hematoloških bolesti.
Laboratorijski testovi su dio svakodnevnog rada ljekara i važni su za:
• postavljanje dijagnoze
• procjenu težine bolesti
• praćenje napredovanja bolesti
• praćenje učinka specifične terapije
Prilikom postavljanja dijagnoze, dobijene vrijednosti se uspoređuju s referentnim vrijednostima, dok se prilikom praćenja toka bolesti i učinka terapije, rezultati pacijenta uspoređuju s njegovim prethodnim rezultatima.
Pacijent treba obavijestiti osoblje laboratorije ako je u prošlosti imao poteškoća s analizama krvi, kako bi se ovaj put postupak mogao obaviti što je moguće lakše.
Količina uzete krvi zavisi od broja testova koji se trebaju obaviti. Moderna laboratorijska oprema omogućava da se većina pretraga obavi uz minimalnu količinu krvi. Upravo zbog toga se pacijenti osjećaju dobro i mogu nastaviti sa svojim uobičajenim dnevnim aktivnostima čak i nakon vađenja krvi.
Sedimentacija se uglavnom se koristi za otkrivanje i praćenje zapaljenskih procesa. Takođe, može biti povećana kod reumatskih oboljenja, anemija, malignih procesa, itd.
Fibrinogen se određuje radi otkrivanja zapaljenskih i reumatskih procesa, kao i u ispitivanju funkcije jetre.
Glukoza se analizira u cilju otkrivanja i praćenja dijabetesa (šećerne bolesti). Osobe u čijoj familiji postoje srodnici oboljeli od šećerne bolesti spadaju u rizičnu grupu i samim tim bi trebali češće kontrolisati nivo šećera u krvi.
Lipidni status obuhvata: holesterol, frakcije holesterola (HDL i LDL) i trigliceride. Ove analize daju podatke o riziku razvoja ateroskleroze sa svim posljedicama na kardiovaskularni sistem. Ateroskleroza je zajednički naziv za oboljenja u kojima je arterijski zid zadebljao uz gubitak elatičnosti. Na osnovu dobijenih rezultata, ljekar pacijentu savjetuje promjenu načina života (zdrava ishrana, prestanak pušenja, umjerena fizička aktivnost) ili upotreba odgovarajućih ljekova.
Bilirubini (ukupni i direktni), transaminaze (AST, ALT i gama GT) i alkalna fosfataza (ALP) služe za otkrivanje oboljenja jetre i žučnih puteva.
Kreatinin, urea i mokraćna kiselina određuju se radi otkrivanja i praćenja bubrežnih oboljenja, kao i drugih stanja organizma.
Kreatin kinaza (CK-NAC i CK-MB) i laktat dehidrogenaza (LDH) određuju se kao parametri srčanih i mišićnih funkcija.
Gvožđe, TIBC, UIBC i feritin su parametri koji se koriste pri dijagnostici anemije, kao i prilikom praćenja efekta odgovarajuće terapije.
Opšta Priprema
Za većinu laboratorijskih ispitivanja neophodna je priprema koja podrazumjeva uzimanje uzoraka ujutru nakon 12h noćnog gladovanja. Zadnji obrok smije biti lagana večera, ne kasnije od 19.00 h. Vodu je dozvoljeno piti i nakon 19.00.
Dan prije odlaska u laboratoriju potrebno je izbjegavati jači tjelesni napor i uzimanje alkohola. Povećana fizička aktivnost može značajno povećati aktivnost pojedinih enzima (CK, LDH, AST) i nivo kalijuma.Treba izbjegavati sve ljekove 48 sati prije uzimanja uzorka, osim onih koje je ljekar odredio kao obavezne.
Da bi se dobio vjerodostojan rezultat, u dogovoru sa vašim ljekarom, vađenje krvi treba obaviti nakon prekida terapije i perioda neophodnog da se sav lijek izbaci iz organizma. Jedino tako je moguće ustanoviti nove bazalne vrednosti. Ovo se prvenstveno odnosi na terapiju gvožđem, vitaminskim preparatima, hormonsku terapiju itd.
Dnevne varijacije su veoma značajne kod: gvožđa, kortizola, ACTH, kortikosteroida,…
Krv za hormone stresa (ACTH, prolaktin, kortizol, kateholamini,…) vaditi poslije odmora od 15-30 min.
• GUK ili ŠUK (glukoza u krvi ili šećer u krvi)
• trigliceridi
• holesterol
• HDL i LDL holesterol
• vitamin B12
• folna kiselina
• gvožđe
• homocistein
Ispitivanja za koja se preporučuje doći ujutro:
• urin (biohemija sa sedimentom)
• urin za urinokulturu (1. jutarnji urin doneti što prije)
• kortizol (velika dnevna varijacija, standard je oko 8h ujutro, a za drugi uzorak doći oko 16h)
• glukoza natašte (nakon noćnog odmora)
• OGTT (nakon noćnog odmora)
• gvožđe (preporučuje se uvijek u isto doba dana)
• PTH
• krvna grupa
• uzorak stolice za analizu (bakteriološku, virusološku, parazitološku ili na gljivice) – do 13h
Ispitivanja koja zavise o fazi ciklusa:
• polni hormoni (FSH, LH, estradiol, progesteron, prolaktin) najčešće se mjere 3.-5. dan menstrualnog ciklusa ili 21.- 23. dan, zavisi od preporuke ljekara.
48 sati prije uzimanja uzorka krvi:
– izbjegavati intenzivnu tjelesnu aktivnost, ne uzimati alkohol
24 sata prije uzimanja uzorka krvi:
– uzimati uobičajene obroke hrane, ali ne premasne (ne uzimati mlijeko i mliječne proizvode, pržena jela, jaja, masno meso, bijeli hljeb, masnoće, slatkiše).
Holesterol ne bi trebalo određivati prije nego što prođe 8 sedmica od:
• akutnog infarkta miokarda
• hirurške operacije
• traume
• sekundarne bolesti sa promjenama u metabolizmu lipida
• akutne bakterijske ili virusne infekcije
Bolesnicima na terapiji gvožđem krv se uzima:
• mjesec dana nakon injekcije preparata gvožđa.
• 10 dana nakon prestanka uzimanja tableta, kapsula ili sirupa.
• 3 dana nakon intravenoznih infuzija preparata gvožđa.
Određivanje gvožđa ne vršiti u fazi akutne bakterijske ili virusne infekcije.
Dva dana prije odlaska u laboratoriju ne piti sokove obogaćene vitaminima (borovnica, crna ribizla, kupine, cvekla…).
Uputi i ostale pripreme
U cilju spriječavanja nastanka hematoma (tj. modrice) i mogućih komplikacija nakon venskog vađenja krvi, pacijenti bi treblo da poštuju sljedeću proceduru nakon vađenja krvi:
• ODMAH čvrsto pritisnuti tupfer na mjesto uboda i držati do prestanka krvarenja (minimum 5 minuta). Ukoliko je pacijent na antikoagulantnoj terapiji ili uzima ljekove koji produžavaju vrijeme koagulacije ( Aspirin, Andol…) tupfer držati minimum 10 minuta.
• držati ruku ispruženu i nikako je ne savijati u laktu.
• ukoliko dio odjeće (npr. rukav) vrši jak pritisak na mjesto gde je izvršen ubod, obavestite osoblje laboratorije da bi Vam pomogli da smanjite pritisak na mjesto uboda.
• ruku iz koje je vađena krv ne izlagati većem opterećenju tokom dana (izbjegavati teretanu, fizičke poslove, nošenje tereta…)
Nepridržavanje navedenih uputstava može prouzrokovati komplikacije.
♥ Kao roditelj važno je da Vi budete svijesni koliko je neophodno da odvedete djete u laboratoriju;
♥ Budite smireni kada o tome pričate sa djetetom i potpuno iskreni. Nema potrebe da lažete djete da neće boljeti jer time narušavate autoritet zdravstvenih radnika, kao i svoj lični, i doprinosite nepovjerenju djeteta za svaki sljedeći odlazak u laboratoriju;
♥ Recite mu da je u redu da se plaši, ali da će nelagodnost kratko trajati;
♥ Prilagodite priču djetetovom uzrastu. Recite mu iskreno, kratko i smireno šta ga očekuje ali naglasite i zašto su analize dobre za njega (‘vađenje krvi boli, ali će ti biti bolje’);
♥ Popričajte sa djetetom o materijalima koji se koriste prilikom vađenja krvi da bi se manje plašilo (poveska, vatica, iglica, alkohol);
♥ Ohrabrite dete da da krv, da je analiza dobra za njega i da druga deca isto to moraju da rade kada se razbole. Izbegavajte da grdite dete ili da ga uslovljavate da se oseća loše;
♥ Ako se dete uznemiri prilikom samog vađenja krvi, odvratite mu pažnju tako što ćete mu nešto pričati, pevušiti, dati mu da drži omiljenu igračku u ruci, ili da sluša muziku preko slušalica…
♥ Pohvalite dete kada je poslušno i sarađuje prilikom vađenja krvi. Poljubite ga ili zagrlite;
♥ Recite Vašem detetu da ćete zajedno nakon vađenja krvi raditi neku lepu aktivnost koju ono voli.
• Terapiju uzimati uveče (poželjno u isto vrijeme)
• Krv za analizu protrombinskog vremena (PV) vaditi u jutarnjim satima
• Preporučuje se da interval između uzimanja lijeka i vađenja krvi za PV bude 12h.
• Unos hrane bogate vitaminom K i korišćenje drugih lijekova može uticati na rezultat (namirnice sa visokim sadržajem vitamina K su: lisnato povrće, zelena salata, spanać, kelj, kupus, brokoli, jabuke, banana, šargarepa, paradajz itd)
Test se započinje ujutro između 7 i 8 sati, a pacijent prije vađenja mora biti najmanje 8, a najviše 14 sati natašte – znači da ništa ne jede i ne pije. Tri dana ranije treba biti na normalnoj ishrani zasićenoj ugljenim hidratima (hljeb, tjestenina, krompir, pirinač). Za vrijeme testa koji traje 2 sata, pacijent ne smije pušiti, jesti i piti kafu ili druga pića, niti se izlagati pojačanoj tjelesnoj aktivnosti. Može piti po malo vode.
Za izvođenje analize pacijent se prima isključivo do 8.30 i mora ponijeti sa sobom uobičajenu terapiju.
Pacijentu, koji mora biti 8 sati natašte, se prvo izvadi uzorak krvi. Nakon toga pacijent mora odmah pojesti svoj uobičajeni doručak i uzeti propisanu terapiju, kao i inače. Tačno dva sata nakon doručka pacijentu se ponovo vadi uzorak krvi.
Jednokratni urin
Najbolji uzorak urina za analizu je prvi jutarnji urin (srednji mlaz, prvi treba izmokriti) uzet u sterilnu čašicu za urin. Uzorak urina se mora testirati u roku od 2h od uzimanja ili nakon 4h ako se čuva u frižideru.
Preporučuje se da se 4-8 sati prije sakupljanja uzorka ne mokri. Urin treba sakupiti u čistu, opranu i suhu posudu široka grla (najbolje kupiti u apoteci).
Ženama se ne preporučuje analiza mokraće neposredno prije, za vrijeme i neposredno poslije menstruacije.
Sakupljanje 24h urina
Sakupljanje urina započinje drugim jutarnjim mokrenjem pošto se prvi izmokri u WC. Nadalje se tokom cijelog dana i noći mokri u posudu ili više posuda, a sljedećeg jutra još doda i prvi jutarnji urin. Posude (najprikladnije su plastične boce od vode) moraju biti prethodno dobro oprane, a sakupljeni urin potrebno je čuvati na hladnom mjestu. Cijelu količinu sakupljenog urina treba dostaviti u laboratoriji.
Za analizu mokraćne kiseline ili amonijaka u urinu potrebno je od laboratorijskog osoblja zatražiti konzervans koji se sipa u posude za skupljanje urina. Za ispitivanje porfirina u toku sakupljanja potrebno je urin zaštititi od svjetla oblaganjem posuda aluminijskom folijom.
Imate još Pitanja?
Za bilo koje pitanje oko analiza slobodno nas kontaktiraje dole.
